Work Text:
"I opet ćeš teturati uz memljiv zid
Na iskrivljenoj česmi oprat ćeš lice
Sjest na pločnik, zapalit cigaru
I gledati na drugu stranu ulice"
Dobrinja. Nikako otmjen komšiluk. U stvari, smatran je žarišnom tačkom narkomana. Što nije bilo previše pogrešno.
Bruda je tamo imao stan, koji je koristio čisto da bi se napušio kad god je htio. Dijelio sa nekoliko svojih žandara, ali Suno je u osnovi živio tamo. Samo je sam Bog znao kad je taj čovjek bio trijezan. Što nije bilo često.
Preko puta je bila kuća. Ni velika, ni mala. Lijepo dvorište. Bila je prazna otkad se Suno sjeća. Tako da je bio prilično zbunjen kada se probudio sa svog 3. lošeg tripa te sedmice uz zvuk kamiona ispred njegovog prozora.
Izgledala mu je poznato. Kao da ju je već negdje vidio. Je li ona bila ona lijepa konobarica iz Holbruka? Ne, ta je brineta.. možda je bila jedna od Bracinih bivših? Lik ih je imao puno..ali ni to nije izgledalo u redu.
Malo ju je posmatrao,naslonjen na balkonsku ogradu sa cigaretom između prstiju. Izgledala je iznenađujuće smireno za nekoga ko se seli u sarajevsku košnicu tweakera.
***
Prošla su tri dana. Bilo je vrijeme da se pravilno upoznaju,zar ne? Ali pokušavati izgledati prezentabilno dok je cijela tvoja grupa prijatelja stoji na vratima i zajebava te je teško.
"Ne kontam,brat, realno. Studentica,sto posto, šta ćeš joj ti od 'volkog naroda?" jer je Bruda uvijek imao nešto za reć.
Bruca nije ništa rekao, ali bilo je očigledno da i on to misli. Braca je bio prezauzet svađom sa Macom preko telefona. Brada, jedini polu normalan, je mazio živo sranje iz Cure. Džile i Kesko su igrali PES u dnevnoj sobi. Izgledalo je kao da je Suno jedina normalna osoba u tom stanu. A to je bilo hrabro od tipa koji je prije halucinirao jednoroge.
Osjećao se kao da će povratiti kad je zatvorio vrata. Ali to je mogla biti činjenica da nije ništa konkretno jeo zadnja 2 dana. Kuća je spolja i dalje bila ista,iako je sada na trijemu definitivno bilo više kutija.
Kuc kuc.
Zatim mučna tišina.
Nakon drugog pokušaja, čuo je glas kako viče nešto što je zvučalo kao "eto me" kako dolazi sa sprata.
Vrata su se otvorila minutu kasnije, otkrivajući novog putnika. Plavuša, izgleda uznemireno. Bila je lijepa,na neki jezivi način,kao porculanske lutke koje je viđao kod nane. Bila je visoka skoro kao on, što nije bilo mnogo s obzirom da je visok samo oko 165 cm. Kosa joj je izgledala malo neuredno,i ostala je bez daha, kao da je trčala.
"Ah..izvolite?.." izdahnula je, napola naslonjena na vrata dok se smirila. Odmjerila ga je od glave do pete,malo se smijući. "..Ti si onaj lik preko puta, jel'da?.. Prvi sprat, treći stan s lijeva?"
Suno je klimnuo glavom, i dalje pomalo trzav od silaska sa svog tripa. Nije htio uplašiti jadnicu. Otvorio je usta da nešto kaže, ali ona je nesmetano introjektovala.
"Malo sam zauzeta, rokovi i sve to..ali bi trebali na kafu nekad, možda? Malo je glupo da samo pričamo preko praga.." nasmijala se,lice joj je bilo blago ružičasto, ali na njoj se to vidjelo zbog toga koliko je blijeda.
"..imam..društvo blizu..možeš navratit'.." Jedva je istjerao riječi, odjednom nervozan. Kao da je pričao sa devojkom u srednjoj školi. Nasmiješio se, sav iskrivljen i žućkast od cigara, ali o Bože Amina je već bila preko glave—
"viđat' ćemo se onda?"
"..važi."